Provoz robe u užem smislu ili tranzit robe su aktivnosti gdje špediter u pravilu obavlja sve one brojne zadatke koje i inače obavlja u organizaciji dopreme (uvozne) i otpremne (izvozne) robe brodovima i kontinentalnim vozilima.
Špediter organizuje dopremu provozne robe iz jedne zemlje koju nakon preuzimanja (prihvata, primitka) otprema u drugu zemlju.
Posebna pažnja se treba posvetiti:
1. značenjima izraza ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj i utovar, istovar i pretovar;
2. pravodobnost ukrcajno-iskrcajno-prekrcajnih radnji;
3. racionalizacija ukrcajno-iskrcajno-prekrcajnih radnji.
Pojmovi ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj robe su izrazi koje se upotrebljavaju ako se radi o morskom transportu, a utovar, istovar i pretovar robe su izrazi koje se upotrebljavaju ako se radi o kopnenim, prijevoznim sredstvima.
Pod ukrcajno-iskrcajno-prekrcajnim radnjama podrazumijeva se skup mjera i operacija koje stoje u vezi s prijevozom tereta od otpremnog do odredišnog mjesta a naročito s unosom i smještajem (slaganjem) tereta u prijevozna sredstva (ili kontejnere), iznosom tereta iz prijevoznih sredstava i prijenosom tereta iz jednog prijevoznog sredstva u druga. Svaka od tih radnja predstavlja dio ukupnog prijevoznog procesa. Podrazumijeva se: ukrcaj →unos, iskrcaj → iznos, te prekrcaj→prijenos.
Bitna je pravodobnost ukrcajno-iskrcajno-prekrcajnih radnji, a posebna je važnost pravodobno poduzimanje i izvršenje određenih radnji koje treba izvršiti u okviru tzv. ukrcajno (utovarnog), iskrcajno (istovarnog) i prekrcajnog (pretovarnog) vremena.
To je ustvari raspon vremena koji je pod normalnim uvjetima potreban za ukrcaj (utovar), odnosno iskrcaj (istovar) prijevoznog sredstva. To vrijeme može biti propisano zakonom, određeno uzancama, ugovoreno ili određeno od vozara. Treba razlikovati tri slučaja:
1. prijevoz morem;
2. prijevoz željeznicama;
3. cestovni prijevoz.
Prijevoz morem: vrijeme u kojem treba izvršiti ukrcaj ili iskrcaj tereta naziva se stojnicama, a računa se na način utvrđen prijevoznim ugovorom. Nakon isteka stojnica nastupaju prekostojnice, a mogu biti:
• određene – ako se u ugovoru predviđa njihovo trajanje, nakon njihova isteka nastupaju nad prekostojnice ako su ugovorom predviđene a u protivnom slučaju nastupa zadržavanje;
• neodređene.
Prijevoz željeznicom: vrijeme u kojemu treba izvršiti utovar ili istovar vagona počinje teći:
• kod utovara: od trenutka postavljanja vagona za utovar, ili od trenutka dostavljanja obavijesti o tome;
• kod istovara: od trenutka dostavljanja obavijesti o prispijeću robe, odnosno od trenutka postavljanja vagona za istovar;
• predviđeno vrijeme je 6 sati, iz nepravodobnosti utovara i istovara vagona proizlazi obveza plaćanja određenog iznosa dangubnine.
Cestovni prijevoz: vrijeme u kojemu treba izvršiti utovar ili istovar određuje se tarifom u prosjeku za jednu tonu robe. Prekoračenje određenog vremena za utovar ili istovar ima za posljedicu plaćanje određenog iznosa dangubnine (obično se obračunava po prekoračenom satu).
Skladištenje
Obaveza špeditera jeste da zaključuje ugovor o uskladištenju robe, izbor skladišta, odgovornost za uskladištenu robu te pristup uskladištenoj robi i raspolaganje njome. Kada špediter sam obavlja skladišnu djelatnost, tada odgovara i kao špediter i kao skladištar.
Špediter je ovlašten da uskladišti robu uvijek kada smatra da to odgovara najboljoj zaštiti nalogodavčevih interesa – prema potrebi. Osim kada mu nalogodavac izričito zabrani da uskladišti robu.
Obaveza špeditera je da uskladišti robu, pa prema tome i da zaključi ugovor o uskladištenju, u pravilu u svoje ime i za račun svog nalogodavca.
Uskladištenje robe se posebno obavlja u dva slučaja:
1. ako se dolazak robe u luku ne može sinkronizirati s dolaskom broda;
2. ako je robu prije daljnje otpreme potrebno sortirati, pakirati, prepakirati, miješati ili podvrći drugim manipulacijama.
Da bi špediter uskladištio robu, prethodno mora izabrati odgovarajuće skladište, a to može biti:
• vlastito skladište;
• skladište treće osobe, kao što je javno skladište. Špediter je dužan uskladištiti robu prvenstveno u takvo skladište. Carinsku robu obavezan je smjestiti u skladište koje se nalazi pod carinskom nadzorom.
Od špeditera se traži da je veliki poznavatelj prednosti i nedostataka svih oblika racionalizacije manipuliranja i transporta robe (transportne tehnologije – procjenjuje se da oko 70-80% kontejnerskog prometa organiziraju i kontroliraju međunarodni špediteri).
Manipulacija robom su aktivnosti koje pospješuju cirkulaciju robe prilikom njenog skladištenja, utovara, istovara i drugih radnji.
Elementi manipulacije robom:
• pakiranje;
• paletizacija;
• kontejnerizacija.
Pojam i svrha pakiranja robe
Pakiranje robe je postupak stavljanja ili umotavanje robe u odgovarajuće kutije, posude, omote, tube i razne druge materijale odgovarajuće kakvoće, oblika i zatvaranja. Pakiranje robe može biti ručno i strojno.
Temeljna svrha pakiranja jeste:
• zaštititi robu od mehaničkih, hemijskih, klimatskih, ekoloških i drugih utjecaja i zagađenja;
• olakšati skladištenje, transport, ukrcaj i iskrcaj robe;
• što bolje prezentirati robu potrošačima;
• što bolje informisati sudionike u distribucijskom procesu o sadržaju upakirane robe.
Funkcije pakiranja robe jeste:
• zaštitna funkcija robe (roba mora stići budućem vlasniku u ispravnom stanju);
• pakiranje robe u funkciji skladištenja, transporta, ukrcaja i iskrcaja (roba mora biti što pogodnija za skladištenje, transport, ukrcaj i iskrcaj);
• pakiranje u funkciji prezentacije robe kupcima (od likovnog izraza i grafičkog rješenja pakovine ovisi promocija proizvoda);
• informativna funkcija pakiranja (mogućnost identifikacije sadržaja robe).
Paletizacija
Paletizacija je sistem manipuliranja i transporta robe na odgovarajućim postoljima ili paletama radi oblikovanja robe u transportne jedinice koje su prikladne za mehanizirano prenošenje.
Kontejnerizacija
Kontejnerizacija je, u širem smislu, skup međusobno povezanih tehničkih sredstava i postupaka pri skladištenju i transportu materijalnih dobara u specijalno izrađenim sanducima – kontejnerima. Kontejnerizacija u užem smislu je korištenje većih ili manjih sudova ili sanduka pri prijevozu robe sa svrhom homogenizacije različite vrste robe u jednu transportnu jedinicu što omogućuje transport robe „od vrata proizvođača do vrata kupca” bez prepakiranja.
